Povraća mi se. Onako, baš. Nabila sam se u ćošak, hiberniram i zamišljam sebe u akciji: kako, na primer, čim u avgustu umočim guzicu u Ohridsko jezero nastavljam da plivam…čak do Albanije. Šta fali, nije ni tamo tako loše. Znam da opsujem nekom majku ako baš zatreba, umem da kažem i ‘fala lepo i dobro jutro. I burek da tražim. Više mi valjda i ne treba da razumem. I tamo ‘oće dobro magare. Da rinta i vuče. Šta će ti da razumeš jezik? Da sam sad na primer onaj član EU što ovde doš’o dobere višnje i priča kako mu lepo ki na odmoru ne bi razumela da se Dragan više po medijima ne proziva zbog Betovena, a i shodno novim evropskim provinijencijama njegovog britkog uma (šta mislite, je l’ ume dizgovori “provinijencija”?!) više se čovek i ne preziva palmičasto k’o do onomad. Lepo se preziva, nešto na -ić, nije govno k’o ja. Pa dabome.
A ne bi razumela ni kao bi čula da bi Gljivica mog’o potpredsednik da bude, il’ rob(o)kap(o). Di tutti cappi. Jebeš ga, nindža kofernjača, ima kvalifikacije. Je l’ da da sam mizantrop? I ne razumem se u visoku politiku. I ne znam šta su viši interesi, državni. I numem da se vladam kako treba, nego sve što neko slagucnuo, kraducnuo i prducnuo pamtim. K’o neka babuskera. I šta ako se malo pljuvali pa ližu? Ko se bije taj se voli. Aha.
Ti sad po meni izručiš kofu govana. Kresneš mi, na primer, najmilije. Il’ me pokradeš do gaća. I gaće mi skineš, i posle se naogovaramo najstrašnije, i sudimo se i jurimo i bijemo k’o Rada i Nataša Ciganka a ja ću sutra da ti budem starojko na svadbi. Evo. Sam’ što nisam. I gaće ću da skinem opet, pa me jebi i mene.
I pošto sam tako zgodnog kataklizmičnog raspoloženja, a negde sam zaturila onu mantru rahmetli baba-Ratajke za prizivanje drknjavanja komete pravo posred Jevrope, ‘ko bi mogla meni na glavu pravo, i ja jednom da budem centar nečega, makar i spuc
add a comment